November 2006 Archives

Na skupu u Letoniji poznatoj i kao Latvija postali smo članovi Partnerstva za mir, vojna velesila, takoreći. Ne znam ko je od naših učestvovao na skupu, ako je neko učestvovao, ali evo šta je mogao/mogla dobiti:

"Učesnici NATO samita u Rigi, kojih je sa novinarima oko 4.500, dobijaju na poklon po par rukavica bez prstiju, ispletenih specijalno za ovu priliku, da bi se skrenula pažnja na folklorna i zanatska „blaga“ Letonije. Da bi se izbegao svaki nesporazum, na rukavicama ne postoji tradicionalni  kukasti krst, geometrijski motiv prisutan u mnogim kulturama koji se u novije vreme dovodi u vezu sa nemačkim nacistima, a Letonci ga nazivaju vatrenim krstom, ili krstom groma." (Pregled).

Ručnim radom kod nas se bavi 25 posto stanvništva, između ostalih i ja.

Ipak, taj manuelni rad, na sitno i krupno, nekako se posebno ceni na simboličkom nivou, pa su radnici i hobisti iz ove sfere najnovijom odlukom BG vlasti dobili svoje ulice.

U Sremčici sada postoje i ulice "Vrednih tkalja", "Hitrih kosača", "Veštih pletilja" i "Zlatnih vezilja".

A neki drugi nazivi, predlozi i teme diskusije još su luđi.

Elem, već sam pisala o ulicama, a posle ovog najnovijeg samo se pitam: Dokle više? Da li će se izvoleti prestati sad kad su svi kraljevi, njihove žene i majke, sve vojvode i patrijarsi dobili svoje ulice, kad smo uvažili i porodice osnivače Sremčice, i interese Ukrajine i Rusije, i razmišljali o Kosovu, i o delatnicima svih vrsta, kad je svačiji hir i kompleks ispoštovan, jel' može sad da se prestane, pa da mi krenemo da učimo?

Jedne jeseni je određeno metaforično izražavanje određenim akcentom i tonalitetom bilo zakon, a sve ostalo ne.

Jedne jeseni bili smo nastanjeni u zgradi sa guvernerom, poznatim bubnjarom i čudnim stubovima na terasi. Jedne jeseni, te iste, najviše mi se sviđala metalik plava.  

Jedne jeseni sam nosila u klubove male haljine A oblika.

Jedne jeseni sam svakog vikenda išla na party kod domaćina druge nacionalnosti.

Jedne jeseni, a i one posle toga, bila sam lucky enough da radim iz svoje sobe i da sa poslodavcima razmenim pošiljke na svakih šest meseci ili manje.

Jedne jeseni sam potpuno verovala da smo u dogledno vreme pristojna zemljica sa najlepsim i najpametnijim premijerom, mada su Ovaj Sto Smara i Ovi Njegovi i Tada Smarali. [ali, tu su izbori..psst..]  

I tako. Sad ova jesen i nije baš kao jesen, što je i dobro i loše, zima će još malo, tad ću pisati o zimama, možda, a leta su već bila.

Drvo sa slike, u prethodnih pet inkarnacija, možete videti ovde. 

p.s. Probajte sok od prirodnoceđenog nara, bez šećera, pošto je fenomenalan. I javite kako se cedi,  pošto zamišljam scenario 'zovem se crveno i tako i izgledam', K. nije bila tu da je pitam 

Ok, mislim da cu sad malo da odmorim sa ovom edicijom in English.

Sa umetnoscu, posebno onom malo alternativnijom, nikad ne znas sta ces dobiti, to sam zakljucila.

U subotu, u okviru dana madjarske kulture, u skoro praznoj maloj sali Sava Centra film 'Bele šake'. Odlican film o madjarskom gimnasticaru slash cirkuskom artisti i rediteljevom bratu, surovom sportskom odgajanju 80-ih u Madjarskoj sa kakvim mogu da se uporede i nasi casovi fizickog u tom uzrastu, bez nasilja, ali sa prepoznatljivom vojnickom disciplinom, onda odlazak u Kanadu, Las Vegas i razne druge stvari.

Sinoc, puna sala KCB, otvaranje festivala Slobodna zona, prosle godine sam tu gledala fenomenalan film Paradise Now. Sinoc, film 'Zaboravljena zemlja'. Opisan kao 'intimna prica o posledicama gradjanskog rata u Sri Lanki'. Film je takav da si neopisivo srecan kad se zavrsi. U stilu, ovo je gotovo, ja sam preziveo/la, sada cu se mnogo lakse nositi sa svime, jer je u poredjenju sa ovim bas sve mnogo dobro. Ovaj film je dobio nagradu u Kanu 2005. za najbolji debitantski film. Nase interno objasnjenje za to je da je verovatno Kusturica (tada predsednik zirija) sedeo pijan sa Selmom Hajek i resio da se inati i suprotstavi globalizmu i kojecemu jos.

Poslastica za kraj, iz arhive Politike 1906:

"IZ BEOGRADSKOG ŽIVOTA: Šetao sam ovih dana, i ako su svi dani bili kišni. Ja vrlo volem da šetam baš onda kada pada kiša. To je moje naročito zadovoljstvo. Tom prilikom sve dame šetaju sa zadignutom suknjom i to je već prvo zadovoljstvo koje čovek pri takvoj šetnji stiče, a drugo je što su sve dame pokrivene amrelom. To i jeste razlika između šetnje o sunčanom danu i o kišnom danu. O sunčanom danu dame su otkrivene gore, a pokrivene dole, o kišnom danu su pokrivene gore, razume se amrelom, a otkrivene dole. Pri takvom jednom kišnjem danu, ako se toga sećate, pokojni Đelešević trčao je za jednom damom sve do njene, odnosno svoje kapije, jer ta dama niko drugi nije bio do njegova rođena žena. (Ben-Akiba)".

Danas je Djurdjic... 

I have mentioned how it mainly looks like to be in the streets of Belgrade, and Desperate Serbwife has this aspect of the story, but things are sometimes much more fun, as these photos are meant to show.

 The skiing happened  in one of the main Belgrade streets, during the floods last Spring

I did the first part of my small new media  exploration yesterday: Checked on You Tube what they have tagged as 'Beograd'. The results: 2/3 Ceca, and the rest Zvezda and Partizan. If you don't know who they are, don't bother to learn. Just forget.

Today I checked 'Belgrade'. There's a lot more variety and I recomend taking a look at some of them.  

Ok, Carry Bradshaw knows good shoes or something, but we know self criticism. If these bits & pieces do not satisfy your curiosity, try Belgrade Blog, they've just put the list of all negative Belgrade things, systematically.
As planned, I'll go into sharing recipes.  This one is from Mexico themed party, found somewhere in cyber space, changed a little bit. (Caution: hot peppers on the broiler pan may cause heavy coughing).

Green, red, and yellow, that's the color scheme beyond the Mexican party theme, to be precise it means tequila, lemon, avocado, peppers, corn, tomatoes, and some other friendly ingredients, all needed to make organic and mental bridge between plus 25 degrees and minus two all within a week, between new Constitution, Big Brother, Kostunica, Tadic, Mladic, Bryan Adams in Belgrade, 50 cent in Belgrade, Cool & Gang in Belgrade, ten years anniversary of (hundred days long= students & citizen protests, and the idea of switching from pilates to thai chi. We'll see how it all will pass. Mi plan perfecto, that's what Pericos say. And they're on the play list.

Somebody: So, how is it in Serbia now?

Me: Nervous. 

Somebody: What do you  mean?

Me: Go out in the street and you'll see everybody is nervous. Both drivers and pedestrians. 

Somebody: Why?

Me: It's that post traumatic stress. 

Somebody: What trauma?

Me: What not?

Sombody: I know. Just wanted to see what you choose to say. 

End of explanation. 

Start of THE show. 

update: Show No2