Putovati je divno

| | Comments (4) | TrackBacks (0)
I tako, zove me stara drugarica da je posetim u Budimpešti.
U Budimpešti sam, kao što sam pominjala, bila puno puta i mnogo je volim.
Posle čitavog niza peripetija i anegdota sa dokumentima, uključujući i famozni PIO (Penzijsko-invalidsko osiguranje, gde uvideh neke od čari polovičnosti reformi javnih institucija, a kad malo bolje razmislim, postojanje tog osiguranja ne isključuje i lovely turističko osiguranje...) dođe i momenat za planiranje posete konzulatu.
Zovem.
Kao, htela bih da rezervišem termin. Može. Za sedam dana. Da obrade moju mukom stečenu dokumentaciju, treba im pet dana. Super. Awesome. Rad. Taman kad se moj odmor završi.
Postoji i opcija da se dođe i čeka na red. Da li da dođem ranije, pitam.
'Mi nemamo informaciju da li se dolazi i ranije i da li su gužve.'
Yeah. Pošto je taj red na Senjaku, a vi ste u Sent Andreji, right?

0 TrackBacks

Listed below are links to blogs that reference this entry: Putovati je divno.

TrackBack URL for this entry: http://vijugi.com/cgi-bin/mt/mt-tb.cgi/329

4 Comments

Vidi Larice, ja sam malo gadljiva na vize i sve to. Dosadilo s godinama. Ako ti se putuje, svrati do Moskve, za nju viza ne treba, samo neki pro forma vaucer. I putovanje reseno. Gde ces vecu egzotiku?

E, i ja sam. Vec sam poela da razmisljam o sudskom procesu za ugrozavanje ljudskih prava. Samo mi treba neki vrhunski advokat.
Da, Moskva bi bila odlicna, pocecu da razmisljam o tome:)

A sta sam sve naucila u redu pred ambasadom...

Leave a comment

About this Entry

This page contains a single entry by La Lara published on August 15, 2008 10:28 AM.

Enjoying the Small Blue Things was the previous entry in this blog.

Budapest Rocks is the next entry in this blog.

Find recent content on the main index or look in the archives to find all content.

Pages

Powered by Movable Type 4.1