Ovde na Dorcolu, a i drugde, od kad su otvorili (polu)fensi supermarkete u onim malim starim samouslugama situacija je sledeca: ili su zatvorene, ili su se pretvorile u neke psiholoske radionice za tzv. gubitnike u tranziciji - vecinom penzionere i sl. U ovoj jednoj koju imam u vidu, ima i djaka iz obliznje drvne skole (poznate po tome sto njeni polaznici pljuju sa prozora, dovikuju ‘Alo, Alkatel’ i sl.) i nas iz okolnih firmi, koji uskocimo da povecamo sanse za prezivljavanjem radnog dana uz cokoladice, zvake i ostale zanimacije. Da bi situacija bila potpuna, tu je i totalno crazy kasirka. Onda nastaju situacije tipa:
‘Daces mi i sijalicu’
‘Sta, kao, sve imas samo ti fali sijalica’
‘Pa, sta cu, pregorela’
‘Koju ces?’
‘Daj mi najslabiju’
Vec vise dana za redom, kad god udjem, ta kasirka je u nekoj slicnoj komunikaciji sa kupcima i ja vec automatski pocinjem da se smesim. Onda ona misli da sam jako fina i slatka osoba pa me zove ‘duso’ ili ‘zlato’. Btw, apsolutno ista situacija bila je i u Poljskoj pre 5-6-7 godina, ista struktura ljudi i to, samo sto su im prodavacice nekako opasnije. Tad je tu jedan Englez pricao kako je interesantno u tim malim prodavnicama i kako su mu interesantne te male price i cini mi se da je imao pravo.
‘Daces mi i sijalicu’
‘Sta, kao, sve imas samo ti fali sijalica’
‘Pa, sta cu, pregorela’
‘Koju ces?’
‘Daj mi najslabiju’
Vec vise dana za redom, kad god udjem, ta kasirka je u nekoj slicnoj komunikaciji sa kupcima i ja vec automatski pocinjem da se smesim. Onda ona misli da sam jako fina i slatka osoba pa me zove ‘duso’ ili ‘zlato’. Btw, apsolutno ista situacija bila je i u Poljskoj pre 5-6-7 godina, ista struktura ljudi i to, samo sto su im prodavacice nekako opasnije. Tad je tu jedan Englez pricao kako je interesantno u tim malim prodavnicama i kako su mu interesantne te male price i cini mi se da je imao pravo.
