Kad sam napisala jedne srede prethodni post, izasla sam napolje, sela u autobus i onda mi se obratila jedna devojka i rekla mi kako se zovem i da idem na zimski raspust; bila sam tri sekunde zbunjeno, posle sam shvatila.
Onda sam sedam dana izlazila uvece, heavily, jer je dosla jedna persona sa severa Evrope i jedna sa istocne americke obale i jedna sa zapadne americke obale. Osmog dana je bio zakazan vazan koktel skup, ali je moj organizam resio da to sabotira i izbegne dalje intoksiniranje, podigao sebi temperaturu i smestio me u krevet. Ispostavilo se da je zabava itekako moguca i bez mene. Osim temperature organizam je uveo i bolove u misicima i kostima i doneo mi privremeni nadimak 'bledolika', ako izuzmemo crveni osip po licu...
Za svo to vreme procitala sam i knjigu 'Eat, pray, love' koja je stigla ovih dana. Kako mi je prijala. Knjiga je ispovedno stivo, putopis (Italija- Indija-Indonezija) i druge stvari, kojima cu se verovatno pozabaviti naknadno. U svakom slucaju, autorka ima i web sajt, obozavam ovo multimedijalno i interaktivno doba gde ja ne moram da domisljam stvari nego nadjem i slike sa tog putovanja i odgovore na cesto postavljana pitanja i pricu o tome kako je postala spisateljica i intervjue. (Ako ima neki izdavac koji bi to da objavi, ja bih rado prevela). Sad vidim da ce se snimati i film, glumice Dzulija Roberts.
I tako. Maca je jos tu, ona je donela nesto zdravo, nesto dekadentno i nesto spiritualno, mislim da cu uskoro biti kompletna osoba. (Ova mala je izlazila i vise nego ja itd. ali o tome ce mozda ona nesto reci, njen organizam nema nista protiv, izgleda).
