U ponedeljak uvece, slusam spansku televiziju, jezik nikad nisam ucila, ali verujem u princip upijanja. Tako, posle nekog vremena shvatim da na spanskom embarazada znaci trudna, a ne kao imbarazzata, ili embarrassed, tj. da joj nije neprijatno i sl. Izvestaj o drugoj trudnoci princeze Leticije trajao je nekih deset-petanest minuta i nije pokazivao tendenciju da se zavrsi, kao ni osmeh voditeljke. Medjutim, u sve to umesao se Ikom, neveseli kablovski provajder, koji je otisao dodjavola za narednih xy sati. U svakom slucaju, spanski narod, televizja i la lara svi su bili veseli u isto vreme. Samo ne podjednako dugo.
Takođe, iz vrlo konkretnih razloga, ovih dana skupljam zanimljive tekstove o Berlinu:
Berlin is not beautiful. Exciting, eccentric, self-absorbed, certainly. And certainly, still, divided. There is a kind of psychological wall that persists in this reunited city, stuck together again by history -- with three airports, three opera houses, two zoos, two television towers and scores of museums.
Bice to specificno iskustvo, taj Berlin i sve.
Napravila sam i pitu, prvi put, bilo je u njoj svega, uspela je odlicno. Ponosna sam.
