Dok sam razmisljala u periodima planiranja profesionalne orijentacije sta da radim sto niko drugi ne radi pomisljala sam i na futurologiju, ali sam izabrala filozifiju, da bih posle nekako dosla i do ovoga sto sad radim a za sta se sindikalni skupovi odrzavaju u foajeu kafea ili saune, a nedostatku prostora moze i u telefonskoj govornici.
I tako
Zivim u gradu na okeanu, jos od 1995, imam vikendicu u malom mestu od deset hiljada dusa u prostoru (od prosle godine), citam vam misli, kad upoznam nekog Latvijca ili Kirgistanca samo ukljucim uredjaj za elektronsko prevodjenje i caskamo o tome kako je prosao pijacni dan. Radimo po 25 sati nedeljno, gajimo zivotinjice koje spajaju sve najbolje osobine kuce, mace i ribice (verne, s puno stila, i zlatne), vozimo kolica na struju (keš i laganica se podrazumevaju), o bolestima srca i ostalog nema ni govora.
Jer, sta, to su predvideli futurolozi, sudeci bar prema Visem kursu francuskog jezika iz 1987. godine koji sam koristila 1997.
Dzepne telefone smo svi nabavili prosle godine.
Dzepne kompjutere (mozda su to u stvari digitroni) imamo jos od 1989, kao i kompjutere u kuhinji. CTRL-ALT -GREEK SALAD-SALMON-MERCI-SHIFT.
[extra-debats:
- Mangeons-nous trop en Europe?
- Est-ce que l’ordinateur pourra un jour penser au lieu de l’homme?]
/Izbor zanimanja, kursevi francuskog, sauna, kafe, grcka salata, losos, predvidjanje buducnosti, Evropa/
