Pokraj Save breze male
tvoje oci vesele
ove noci cudno sjaje
mene vise ne vole
Ka sam bila tinejdzerka, pisala sam dnevnik svaki dan, jedna polovina radnog stola u VA i dalje je ispunjena tim sveskama. Bacila sam jednu, koja se raspala potpuno i sve izlepljene fotografije se odlepile. Koliko mi je bitno bilo da pisem, bile su mi bitne slike, lepila sam tenisere i kosarkase, pevace iz Brava (jedini kriterijum bio je kako izgledaju), reklame, lepe zenske, razglednice, ulaznice sa rukometnih utakmica.
Treci bitan element bile su razne zivotne pouke, biseri mudrosti, motoi i, naravno, pesmice
Nije meni sto te moram
sto te moram gubiti
vec je meni, dal' ces moci
poslije mene ljubiti
Ove se pesmice secam, a tad je i zapisana, povezana je sa menjanjem za Adidas jaknu i Divcibare i mnogo snega.
U dnevnicima sam svako malo sebi odgovarala i na pitanja iz upitnika u casopisima, na kakva odgovaraju poznate licnosti.
Omiljena boja? Gde bi ste najradije ziveli? Vas zivotni moto? Zbog cega se kajete? Nije me mrzelo ni da prepisujem pitanja za koja sam znala da nemam odgovor: Omiljena pevacica? Ne znam. omiljeni pevach? Produzi dalje.
Slomile se nase grane
vise nemam prava ja
na te tvoje oci male
nisi moja curica
Nije meni sto ja necu
vise tebe vidjeti
vec je meni, nece mi se
nove oci svidjeti
***
Sad npr. Italijanka CarolineH pise u svom dnevniku da se raduje ovoj godini jer se zavrsava na sedam, i da ju je pocela sa novim Moleskin notebookom crne boje, isto i ja, i to za godinu i za blok, na mom jos ima zakacen i mali bedz na kome pise ZARTMO, odnosi se na godinu Mozarta u interpretaciji jedne nemacke medijske kuce koja je smislila da projekat bude pod motom 'Mozart superstar'. U blok sam odmah upisala neke korisne stvari i jos nesto slatko pa sam sad spremna potpuno za 2007, nije bas tinejdz dnevnik, ali mozda bude i po neka pesmica.