Recently in Putovanja Category

Panorama2.JPGEgina.JPGPosto sam oko pet sati provela po sivkastim prohladnim prostorima beogradskog aerodroma, u avionu, na atinskom aerodromu i metrou, najzad sam bila u atinskoj veceri.
Prvo sto sam primetila jeste da nisam imala potrebu da ujedam.
Trotoar je sirok i cist, i nema nikakve sanse da cu naleteti na zivo bice, kola, banderu ili nesto tako. Jos su i svetla bila optimalna, kao i temperatura. A izmedju kolovoznih traka su palme.

I jos: Vreme je ovih dana bilo idealno, 27 do 30 stepeni. Voda odlicna. Noci savrsene. Cene visoke. Kad imate vodica koji zna gde treba jesti pitu sa spanacem, gde suvlaki, a gde Turkish delight, a jos prica i grcki, ne morate nista da razmisljate. Taj vam jos i prevodi mudrosti TV voditelja (Npr. izbor za foto modele, pitanje clana zirija jednoj takmicarki: 'Da ti konkurentkinja iz Skoplja kaze da je iz Makedonije, sta bi joj odgovorila?'), moze ispricati i ukratko i nasiroko o istoriji spomenika, i preporuciti kafice, prodavnice i robne marke.
Tako da smo nas dve mogle da se divimo cinjenici da smo uspeli da napravimo trougao Beograd-Atina-LA i da funkcionisemo i uzivamo i bez spavanja i kako smo neverovatan poduhvat time napravile, mada znamo dve konkretne atinske gospe par decenija starije ciji su tek poduhvati za pricu, ako ne i za film.
Uprkos zapisima putopisaca iz Glorije, dve tvrdnje u vezi Atine nisu istinite. Prva, da je saobracaj katastrofican, drugo da je Plaka mesto puno boema i da se od tolike boemstine tesko odlucujes na put do Akopolja koji je tu iznad. Jer, Plaka je boemska koliko i Skadarlija, pa onda jos manje, posto je turisticko-suvenirska ponuda veca. Saobracaj je doveden u red, a metrou i fensi klimatizovanom tramvaju koji vodi za Glifadu svaka cast. Takodje, Atina nije zagadjena i prljava. Tj. mozda i jeste, ovde kazu da je tako, ali za nekoga ko dolazi iz Beograda, i vazduh i ulice su izuuuzetno cisti.
Dakle, da zakljucim: Atina je prijatan, sredjen, veliki grad, kakav bi Beograd mogao biti jednog dana, ako se potrudi i krene odmah, i dobije Olimpijske igre. Ali opet nece imati more. Ni Akropolj. Ni ostrva na 40 minuta od grada, sa svim ostvrskim carima slicnim mnogo poznatijim imenima od Egine.
U utiske sa ovog putovanja jos ubrajam i: miris mora, neverovatnu kinesku svadbu na plazi na ostrvu, ulice fensi Kolonakija, bilje po terasama, boje u predvecerje, klupe poredjane u krug - kao u nekoj agori - na obali uz pristaniste, bele zgrade, ukus frapea, pogled na Akopolj iz raznih delova grada, grcku mitologiju na raznim predmetima i last but not least: Priche, priche, priche.
Ako vam je sad do jos Grcke, preporucujem i arhivske zapise: "Cetiri putovanja u Grcku" iz 2005. i "Krf" iz 2007. Ili obliznju agenciju.


Atina, najzad

| | TrackBacks (0)
athens-city-skyline.jpg
Dosao je, najzad, i taj dan.
Evrovizija u Beogradu ce se, ipak, gledati u Atini, ali to je ok. Uostalom, izgleda da ni Ana I. nije uspela da bude tu uzivo. 

Esc Button

| | Comments (11) | TrackBacks (0)

Kad globalno zagrevanje odradi svoje pa u februaru sedimo u officu u kratkim rukavima, povremeno ukljucujuci klimu, u pancevackoj rafineriji zasade cvece i okrece zgradu jer dolaze braca Rusi da ih kupe za male pare, a dovode ih ovi sa takmicenja kamenih faca, ostale gradske manifestacije da i ne pominjem, razmisljam kao o i vise nego obicno privlacnim opcijama: putovanje na neko od ovih mesta ili odmetanju u ove planine.

A vi? 

update:

Ovaj blog ce uskoro takodje da pritisne esc button - na drugi server, pa ce jedno vreme biti nevidljiv, a posle ce (valjda) sve biti kao i obicno 

Cultural References

| | Comments (4)

Gledala sam ponovo 'Before Sunrise', posle vise godina. Mnogo mi se svideo kad sam ga gledala prvi put. I sad mi se isto tako svideo. Sto nije bas cest slucaj. Volim da pogledam ili procitam nesto sto mi se ranije dopadalo da se setim tadasnjeg referentnog okvira, sta sam mislila i iz kog konteksta, mada mi se same stvari obicno kasnije vise ne svidjaju. Prvi put smo ga gledali u grupi i secam se nasih asocijacija na njihov dogovor da se on Amerikanac i ona Francuskinja ponovo sretnu za sest meseci u Becu, a da se u medjuvremenu ne cuju i ne dopisuju. U srpskom kontekstu to bi se svelo na varijantu slanja pozivnog pisma i slicnih tehnikalija i stvar bi verovatno propala. Ali ne znam sta se sa njima desilo, posto me CD sa nastavkom tek ceka (jupi!).
U filmu ima i ovaj quote, koji se odnosi na njeno iskustvo boravka u Americi:
"Each time I wear black, or like, lose my temper, or say anything about anything, you know, they always go, "Oh it's so French. It's so cute." Ugh! I hate that!"
Sto me podseti na nedavni razgovor sa jednim Amerikancem na neutralnoj teritoriji koji je pomenuo kako smo mi (Srbi) super  fudbalu i kosarci. kad sam rekla da nismo, da u stvari sakamo big tajm,on mi je rekao 'Oh, it's so Serbian.' Sto ja mislim i nije 'so Serbian', ali je zanimljivo da neko to tako misli, zasto, zaboravih da pitam. Lepota i komplikacije interkulturalnih susreta.

Za razliku od ovih dosadnih, a komplikovanih, susreta.

This is a press release from the European Commission

Ceci est un communiqué de presse de la Commission Européenne

18/01/2008

DECLARATION OF VICE-PRESIDENT FRANCO FRATTINI ON THE LAUNCH OF A VISA FREE DIALOGUE WITH SERBIA

Vice-President Franco Frattini, Commissioner responsible for Justice, Freedom and Security announced today that the European Commission launches a visa free dialogue with Serbia. The first meeting at technical level will take place in Belgrade on 30th January 2008.


Net Sirene

| | Comments (11) | TrackBacks (0)

Prikaz Vladislave Gordić Petković  zbirke blog postova "Blogopedija"  objavljene povodom jesenjeg BlogOpena:  

"Blog je, realno govoreći, možda osuđen da bude pola riba a pola devojka, donekle košmar a odnekle devojački spomenar; ipak, sve je manje veštački raj, a sve češće politički poligon i govornica socijalnih nejednakosti. Blog je država bez ustava, ali zato država sa stavom. Svakom umreženom pojedincu blog otvara mogućnost da bude državotvoran bez pregovora i otimačine oko teritorije. Bespredmetno je opredeljivati se za i protiv bloga: postoji samo "pre" i "posle"."

(...)

"La Lara će, opet, ublogovati kolektivno srpsko iskustvo sa taksistima i sticanjem suvišnih znanja."

***
A ako vas interesuje Biljana Srbljanović u proznom izdanju, ima priča ovde.
 
Ja sam se našla u onom delu sa trčanjem po minhenskom aerodromu

LL najzad u Pragu

| | Comments (6) | TrackBacks (0)

Umesto da kao vecina ljudi prvo posetim Prag, ja sam centralnu Evropu otkrivala preko raznih mesta u Ceskoj, Slovackoj, Madjarskoj i Poljskoj, pa tek ona stigla do verovatno najcuvenijeg grada u regionu. Ali, nikad nije kasno.

Put koz praznike

Stizem 20. novembra ranom zorom na Surcin i tu se ne iznenadim klasicnom muzikom koju pustaju, jer sam vec navikla, nego ogromnom okicenom jelkom. Neko je ovde poceo da razmislja. Wow.

U trashy hotelu gde smo bili smesteni, tokom predavanja u sivkasto predvece se kroz poluotvorena harmonika vrata vidi okicena i osvetljena jelka u baru i pored nje pianino. Lep prizor.

U vecini prodavnica u Pragu, a posebno u fensi trznom centru, novootvorenom, Paladiumu, cuje se Bozicna muzika na engleskom. To valjda podstice kupovinu, sta li. 

 Put kroz hranu i pice

Dorucak, neka sirotinjska verzija svedskog stola sa sve poodavno nevidjenim verzijama nekih jadnih parizera, taman u skladu sa trashom hotela, ustajalim mirisom i neljubaznim osobljem. Rucak, na isto mestu, svakog dana relativno ukusan, ali sa karakteristikom da ti uvek apsolutno sve strpju u jedan tanjir, pa ti gledaj sta ces. Vecer su bile freestyle, na raznim mestima, pa su se tu nasli i fusili alla putanesca, razni specijaliteti sa piletinom, corba sa flekicama, corba sa skoljkama sa sve ljuskama, zeleni kari mnoogo ljuti, pirinac sa piletinom u kokosovom mleku, te na kraju i kobasica u kifli sa senfom na Vaclavskim namestima kojom prilikom sam i izgorela nepca pa me jos bole.

Put kroz pica bio je lak: Pivo. Pivo. Pivo. I jednom beherovka, da se odmrznem. 

Put kroz cesku usluznu delatnost 

Mislila sam da su Grci na Krfu letos sampioni lenjosti i neljubaznosti, ali ne, sada tu titulu preuzimaju ceski konobari, radnici po menjacnicama i slicno. Kruna su bili ovi likovi u hotelu. Narucis budjenje pred let, i oni te jednostavno ne probude. Mrzi me da navodim ostale primere. Ako idete u Prag, nemojte ici u hotel Juno, to vam je moj prijateljski savet. (Hotel Juno sucks!)

Put kroz shopping 

Supermarketi (hrana i te stvari za kucu) su toliiiikooo mnogo povoljniji nego ovde da je to bolno.

Veliko pivo na 90 posto mesta kosta manje od jednog evra.

Garderoba nije bas povoljna, ali moze se ponesto naci po solidnim cenama, sto ja i ucinih. Primeceno da je H&M dosta skuplji nego u Berlinu. Ipak, tu ostavih vecinu para namenjenih za ovu svrhu.


Ana Ivanovic i nas troje

| | Comments (8)

Svi mi volimo putovanja, jel' tako? Samo je kod nekih to malo bizarnije nego inace.

Sledeceg proleca bi A i B da idu kod C u jednu lepu juznu metropolu (M). B bi prvo trebalo da stigne preko okeana u Srbiju (S). Pa onda zajedno u M. C medjutim hoce da ide u istom mesecu u T, ali bi rado i da ugosti A i B, pa ga interesuje kad bi se poseta desila. To naravno zavisi od uskladjivanja puta preko okeana, dolaska u S, i organizovanja putovanja u M, ali da to ne bude u vreme putovanja, koje je fiksnog datuma, C u T. Dodatni otezavajuci faktor je to sto bi A da ostane u S u vreme Evrovizije, iz ranije pomenutih razloga, a to je takodje u istom mesecu. No, jos se ne zna tacno kada, posto je Tijanic pozvao Anu Ivanovic da kao gost-voditelj ucestvuje na Evroviziji, i ona je rekla da bi, rado, samo zavisi kad ce da bude Rolan Garos. Te tako i mi.

***

Drugo, izvadila sam cesku vizu. Tamo, za razliku od nekih drugih mesta, nema neke prevelike guzve, a i ljubazni su. Ali spori. Predas dokumenta, oni ih na licu mesta pregledaju do detalja, i kazu ti da dodjes za sedam dana, izmedju dva i tri. Dodjes za sedam dana u pola tri, kazu ti da vize jos nisu gotove i da sacekas. U pet do tri pitas hoce li to biti gotovo do tri, oni ti kazu da ako ne bude gotovo do tri, bice kasnije. Sto je bas onako, siroko i vizionarski. Imam vec i dve druarice iz reda za predavanje, od pre sedam dana. Pa malo i procaskamo. U tri i dvadeset odlikovase nas pasosima sa vizama. Dobro je da idem na seminar bas o evropskim integracijama pa nisam morala da brinem o rezultatu ovog simpaticnog konkursa.


Deo broj jedan je ovde.

*** 

Jednom sam se ujutro probudila u autobusu i videla nesto cudno. Bila je to Ceska. Ili Slovacka. U svakom slucaju, tada bese Cehoslovacka. Prvi utisak je bio grozan.

Ne mnogo kasnije, budila sam se svaki dan u cudnoj zemlji, ovoj gde sam i sad, samo je promenila nekoliko imena, just for fun.

Utisak o Ceskoj-Slovackoj se posle tokom boravka na tom zimovanju popravio, ali mi je i dalje bilo cudno. No, bilo je i velikog snega, i velike hladnoce, onda gurmanska hrana, pa filovani vafli na ulici, bazen, tenis, skijanje, velika krpena lutka koju sam nazavala Pedja, odlazak na striptiz i tako svasta nesto. 

Posle sam otisla da provedem godinu dana u Poljskoj i tu u prvoj nedelji naucila glavne gradove Kazahstana, Kirgistana, Letonije, Litvanije, Estonije, onda da je i u Moldaviji bio rat, da je Ukrajina druga po redu zemlja u Evropi, kao i da su se sovjetski pioniri zvali Lenjinove bebe. Tokom 52 nedelje sam saznala jos puno stvari, od mode do knjiga, od hrane do muzike, od TV programa do pica, i prema tome imala razna misljenja i pomesana osecanja. Na sve to, i teorijski smo se bavili drustvima svih tih zemalja, nekad & sad (tj. onda), o njima pisali eseje, pa i caskali na zurkama i drugde. Tako da je, sve ukupno, i šokova i lepota bila dosta.

Upoznavanja zemalja regiona nastavljena su  posle prilicno intenzivno.

Šokova se ubedljivo najvise skupilo prilikom tri posete Rumuniji, a lepota je bilo svugde.

Tamo gde bih da me zadrze - dva mesta puta sedam stavki

- Ljubljana

- Budimpesta

One of the best things about travelling is making connections with people from different cultures, in an authentic and mutually enjoyable way.'Cultural sensitivity' is simply a matter of respect: take your behavioural cues from the locals and, if in doubt, try to see things from the locals' point of view.

Go with the flow.

Other cultures have very different concepts of time, personal space and socially acceptable behaviour.

You'll find it a lot less stressful - and a lot more enlightening - if you just chill out. You might even reassess your own ideas.

Ovo je deo Lonely Planetovog vodiča o tome kako odgovorno putovati.

***
Svoje kulturne škove na putovanjima mogla bih podeliti u cetiri grupe:

- Otkrivanje postojanja drugih

- Otkrivanje Zapadne Evrope 

- Otkrivanje Istocne Evrope 

- Dodaci 

***

Otkrivanje postojanja drugih desava se, naravno, samo jedanput.

Isli smo u Grcku, imala sam jednocifren broj godina, sest, mislim.  Pet-sest porodica se organizovalo i u koloni, kasnije su to nazvali konvoj, ide, a gde drugde, u Paraliju. Pripremili su nas na to da ti lljudi tamo u Grckoj govore drugi jezik. Sto? Kako? Kako ga znaju? - Pa znaju, naucili.. - Ajde, dobro. Ionako odrasli znaju razne cudne stvari, pa i taj drugi jezik, it's somehow ok. 

Onda stanemo, otvorimo vrata od kola i sta? Deca na ulici se igraju i pricaju nerazumljivim jezikom. WTF? Pa kako su i ona, mozda i manja od mene, uspela da to nauce???

Ali, eto, prezivelo se i sa tim saznanjem. Ostatak letovanja prosao u shvatanju da su njihova kisela mleka i zvake i sladoledi mnogo bolji nego kod nas (bilo je to pre globalizacije), da ima drugacijih, i boljih, igracaka, da je sitan pesak zalepljen za mokre noge bljak, da kod njih ima meduza i plicak je mnogo veci nego kod nas, a da se na Olimpu, iako su upravo rekli da je to staniste bogova, oni ne vide (imamo jednu porodicnu fotografiju odatle, ja uredno gledam u nebo, valjda sam ocekivala da se neko od tog mnostva ipak pojavi). 

*** 

Otkrivanja Zapadne Evrope sam dozivela stupnjevito. Letovali smo nekoliko puta u Sloveniji, odnosno u Gorenjskoj, bas blizu Italije i Austrije, pa smo isli tamo na male izlete. Utisci su se vrteli oko veceg sarenila, boljih igracaka, Barbika i kompleta garderobe i opreme za nju, zanimljivijih sladoleda, pribora za skolu i tako tog decijeg nivoa konzumerizma.

 

About this Archive

This page is a archive of recent entries in the Putovanja category.

Priroda is the previous category.

Roze nebuloze is the next category.

Find recent content on the main index or look in the archives to find all content.

Pages

Powered by Movable Type 4.1