

Posto sam oko pet sati provela po sivkastim prohladnim prostorima beogradskog aerodroma, u avionu, na atinskom aerodromu i metrou, najzad sam bila u atinskoj veceri.
Prvo sto sam primetila jeste da nisam imala potrebu da ujedam.
Trotoar je sirok i cist, i nema nikakve sanse da cu naleteti na zivo bice, kola, banderu ili nesto tako. Jos su i svetla bila optimalna, kao i temperatura. A izmedju kolovoznih traka su palme.
I jos: Vreme je ovih dana bilo idealno, 27 do 30 stepeni. Voda odlicna. Noci savrsene. Cene visoke. Kad imate vodica koji zna gde treba jesti pitu sa spanacem, gde suvlaki, a gde Turkish delight, a jos prica i grcki, ne morate nista da razmisljate. Taj vam jos i prevodi mudrosti TV voditelja (Npr. izbor za foto modele, pitanje clana zirija jednoj takmicarki: 'Da ti konkurentkinja iz Skoplja kaze da je iz Makedonije, sta bi joj odgovorila?'), moze ispricati i ukratko i nasiroko o istoriji spomenika, i preporuciti kafice, prodavnice i robne marke.
Tako da smo nas dve mogle da se divimo cinjenici da smo uspeli da napravimo trougao Beograd-Atina-LA i da funkcionisemo i uzivamo i bez spavanja i kako smo neverovatan poduhvat time napravile, mada znamo dve konkretne atinske gospe par decenija starije ciji su tek poduhvati za pricu, ako ne i za film.
Uprkos zapisima putopisaca iz Glorije, dve tvrdnje u vezi Atine nisu istinite. Prva, da je saobracaj katastrofican, drugo da je Plaka mesto puno boema i da se od tolike boemstine tesko odlucujes na put do Akopolja koji je tu iznad. Jer, Plaka je boemska koliko i Skadarlija, pa onda jos manje, posto je turisticko-suvenirska ponuda veca. Saobracaj je doveden u red, a metrou i fensi klimatizovanom tramvaju koji vodi za Glifadu svaka cast. Takodje, Atina nije zagadjena i prljava. Tj. mozda i jeste, ovde kazu da je
tako, ali za nekoga ko dolazi iz Beograda, i vazduh i ulice su izuuuzetno cisti.
Dakle, da zakljucim: Atina je prijatan, sredjen, veliki grad, kakav bi Beograd mogao biti jednog dana, ako se potrudi i krene odmah, i dobije Olimpijske igre. Ali opet nece imati more. Ni Akropolj. Ni ostrva na 40 minuta od grada, sa svim ostvrskim carima slicnim mnogo poznatijim imenima od Egine.
U utiske sa ovog putovanja jos ubrajam i: miris mora, neverovatnu kinesku svadbu na plazi na ostrvu, ulice fensi Kolonakija, bilje po terasama, boje u predvecerje, klupe poredjane u krug - kao u nekoj agori - na obali uz pristaniste, bele zgrade, ukus frapea, pogled na Akopolj iz raznih delova grada, grcku mitologiju na raznim predmetima i last but not least: Priche, priche, priche.
Ako vam je sad do jos Grcke, preporucujem i arhivske zapise: "
Cetiri putovanja u Grcku" iz 2005. i "
Krf" iz 2007. Ili obliznju agenciju.