U blizini jednog klubica gde smo pre neko vece u off off terminu sedeli mi neki odavde, plus jos neki iz Zagreba i Sarajeva, ima ulica La Benevolencija. Ako Sarajevo bude u potrazi za nekim sloganom, moj predlog je da im ovo bude zastitni znak-rec. Stvarno ne znam odakle tacno izvlace dobru volju, srdacnost i neposerednost posle svega sto se desilo. Jeste proslo vise od deset godina od rata, ali proslo je i drugde, i vise, pa je problem. Ili ovde kod nas, sto kaze Kostunica, pardon, Milosevic, rata nije ni bilo, pa opet ludaci luduju, a ostali tuguju. Uf, bas sam se zanela. Elem, u Sarajevu je super, i ljudi su extra.
Sto se ostalog u Sarajevu tice, aktivnosti su bile ovakve:
Aktivnost broj 1: Pijenje vode.
Radili smo u prostorijama bez klime, setalo se, izlazilo, soba u hotelu je bila bez klime. Zato se pila voda u neogranicenim kolicinama. Sta ko radi, ja svracam u prodavnice i kupujem vodu. Uvece su na repertoaru bili Sarajevsko pivo i crno hercegovacko vino kojem zaboravih ime.
Bilo je jos tih cuvenih cevapa na Bas carsiji na koje sam se toliko ostrila. Bili su fenomenalni. Ni cinjenica da je bilo pretoplo i da mi ta vrsta hrane nije mila na 33+ stepena nije pokvarila uzivanje.
U Via del Corso, bas kad je igrala Hrvatska sa Australijom, bilo je svega, u mom slucaju od riblje pastete, do karpaca od govedine, plus lignje, plus jogurtasto jagodasti slatkis.
Takodje U Sarajevu sam puno sam gledala ta brda naokolo i mislila koliko je to u stvari blizu, i kako je to izgledalo kad ludaci luduju i gadjaju, i to ne malo nego tri godine.
Idealno losa vec se pojavila u piratskom izdanju na ulicama za tri konvertibilne marke (oko 1,5 eura), a takodje i na naslovnicama njihovih tabloida. Ovadasnja trashy stampa takodje se prodaje naokolo.
A rahat lokum sa lesnikom unutra i susamom spolja koji smo konzumirali back to Serbia delovao je kao neka teska secerna droga. Sto i jeste. Uz hladnu vodu i kafu je bas kako treba.
Takodje, BK TV se vidi preko bosanskih kablovskih operatera, iznenadjuje me da emituju komplet program, od jutarnjeg pa na dalje.
i jos, u blizini Alipasine dzamije ima mnogo sladak kineski kafe-restoran, Hot Wok, tu smo isli stalno na rucak, ima svega (ja sam se opredeljivala za salate sa piletinom, ona ljutkasta je fenomenalna), decko sprema klopu na zivahnoj vatri odmah pored, super, super.
Evo i NYT o Sarajevu.
Do Sarajeva treba, ako se vozite sa Kickijem, oko pet sati iz BGD, tri i po do VA, to dodje skoro pa dnevni izlet. Na Romaniji bude malo zeznuto, sedela sam pozadi i morala da se vezem da ne proletim kroz prozor, ali bar me nije prodao u kafani, sto je odlicno.
UPDATE:
Još jedan pogled na Sarajevo
