Fantastičan BBCjev program nedeljom uveče na TV B92: "Nil".
Oduševljen sam načinom na koji ova kuća pravi svoje dokumentarce, a Nil mi se osobito dopada - to je serijal koji priča o istoriji, civilizacijama, potom na trenutke postaje nešto poput modernizovanog opstanka...
Prateći reku tako zađe i u afričke urbane sredine, koje su mi već neko vreme zanimljive iz drugog razloga (negde u februaru bih trebao da putujem u Freetown, Sierra Leone, pa se tako zanimam).
Cela ova višeslojna priča upakovana je u savršeno produciranu opnu - mislim na efekte koji se postižu kada se angažuju spec. kamere koje snimaju kako raste trava, kako se lede i tope kapi vode, pomeraju i dolaze kišonosni oblaci, extra teleobjektivi koji na meni neverovatan način prate leteće grabljivice na par kilometara zumirane i izoštrene, zatim satelitski i avionski snimci, kompjuterska obrada... igrane scene, takođe.
Šta je potrebno da se napravi ovakav program? Milionski budžet, sigurno, ali i: poveća grupa stručnjaka najraznovrsnijih profila, do jaja kamermani, tehničari, zvuk operateri, rasvetljivači, reditelj tako pametan i vešt da zna da na precizan način iskoristi najraznovrsnija izražajna sredstva, bez preterivanja...
I još: medijska kuća koja zna da takav proizvod može prodati, publika koja će to gledati, svest da se novac uloži u program o prirodi a ne u estradu primjerice, i još mnogo preduslova i još mnogo pojašnjenja konteksta u kojem je sve ovo moguće...
Ne znam, to je sve možda i normalno, ali za mene je i-te-kakav fenomen!

Ja obozavam Nil, zelela bih da idem na krstarenje Nilom, jupi!
Meni kažeš, pa ja o-bo-ža-vam Nil takođe. Zanimljivija reka mi je možda samo Dunav.