Datum objavljivanja: 25. June 2005 | tagovi: backpacker
Moja klasična subotnja maštarija: osvanuo je lep, sunčan dan. Ja, mršav, pun energije, izađem u jutarnju šetnju/vožnju bicikla. Pogledam u pravcu naših planina, zaustavim pogled na primer na Medvedniku, i kažem: onamo! Sednemo u terensko vozilo i lagano jezdimo kvalitetnom asfaltnom podlogom, sa vetrom u kosi. Kupamo se na malopoznatim virovima, pečemo povrćke i pečurke [...]
Moja klasična subotnja maštarija: osvanuo je lep, sunčan dan. Ja, mršav, pun energije, izađem u jutarnju šetnju/vožnju bicikla. Pogledam u pravcu naših planina, zaustavim pogled na primer na Medvedniku, i kažem: onamo!
Sednemo u terensko vozilo i lagano jezdimo kvalitetnom asfaltnom podlogom, sa vetrom u kosi. Kupamo se na malopoznatim virovima, pečemo povrćke i pečurke na roštilju, ja stavljam svoj panoramski objektiv… Srećemo gomilu zadovoljnog, raznovrsnog sveta raznih generacija, menjamo planove u trenutku i odlučujemo se za novu avanturu, i tako redom, i tako…
16.40, ja još nisam privirio napolje. Ni Sofija, ni Ksenija, ni Pavle. Dan je savršen. Zašto li smo takvi smorovi? Odosmo na bazen.
Sta, ni Pavle!?!
Ja bih volela da u tim planinama ili padinama bude i neki zamak ili dvorac
hm, hm… dobro zapazanje…! pa eno ima ona moderna stambena fortifikacija, na Mravinjcima, samo nije javno dostupna. Ne mozes tamo da odes i narucis kaficu, dok pogled seze sve do Save i Avale.
E pa steta