Dok se ne saberem

Naletim jutros na zanimljivu priču o dvojici koji su kao potpuni anonimusi u poslu izdali ovaj poster Fare Fosit i, em se oni obogatiše i postaše selebritis sami za sebe, em Farina karijera ima mnogo da zahvali ovoj vrsti promocije.
It may be the most famous pinup poster of all time. Farrah Fawcett’s smile is a row of impossibly white teeth so perfectly aligned they look machine-made, her hair a windblown blond tangle that swallows her slender hand.
Then there is her nipple: a salacious nub straining against the nylon of her red one-piece. Its appearance marked the advent of “nippling.” Whenever a model applies ice to her breast before a photo shoot, she’s paying homage to Farrah.
This was more than just a poster; it was an icon of its era, the image that crystallized the carefree sexuality of the anything-goes ’70s.
Ali, šta biva: dvojica potpuno propadaju zbog kasnijih loših poslovnih odluka. Nisam baš upoznat sa Farinom karijerom, ali izgleda da je i ona imala loših perioda.
But while the image proved enduring, success did not. Farrah, of course, would eventually meet the fate of all aging beauties and become a fallen star, fodder for tabloids and rubbernecking snarks. The Trikilis brothers fared no better. They frittered away their fortune on bad business decisions and expensive lawsuits. It would cost them their business, their homes, and eventually, each other.
Imaju moji roditelji Filmsku enciklopediju sa kraja osamdesetih, iz vremena kad je naša bivša zemlja bila jedna od jačih enciklopedističkih sila. E, voleo sam da je listam i čitam. Posebno su mi te sedamdesete delovale kao neko herojsko doba, ne bih se baš upuštao u obrazlaganje zašto, eto tako, privlačno mi je.
Dok sam još razmišljao u takvim instancama (a to nije bilo tako davno) najdivnije dve žene bile su mi Ketrin Denev i Brižit Bardo. Užasno su mi se sviđale. Da sam morao da odgovaram na pitanje ‘naj žena’ ili ‘omiljena poznata ličnost’, znao bih šta bih rekao. Sad? Nemam pojma. Ništa me ne uzbuđuje. Sve mi je onako, nebitno. A to je baš bezveze. Ovo jurcanje za poslom, zarađivanje, manjak vremena za sanjarenje, potpuna zaokupljenost svakodnevicom, to je prokleto glupo i besmisleno. Eto, čak ni znak uzvika neću staviti. Samo tri tačke…