Datum objavljivanja: 18. December 2005 | tagovi: hrana, putovanja, srbija
Nekoliko gurmanskih impresija sa juga: – u Vranju postoji ćevabdžinica “Kod žabu”. Koliko god da nam se svidelo njeno ime, toliko smo bili nezadovoljni pljeskavicama; – Skopski hotel “Kontinental”, nema wireless internet ni grejanje, i poprilično je otrcan; – premestili se u “Turist”, omanji hotel u samom centru, kod koga sve štima osim interneta (postoji [...]
Nekoliko gurmanskih impresija sa juga:
- u Vranju postoji ćevabdžinica “Kod žabu”. Koliko god da nam se svidelo njeno ime, toliko smo bili nezadovoljni pljeskavicama;
- Skopski hotel “Kontinental”, nema wireless internet ni grejanje, i poprilično je otrcan;
- premestili se u “Turist”, omanji hotel u samom centru, kod koga sve štima osim interneta (postoji kao neka diaul-up konekcija po sobama što je neupotrebljivo). Najudobniji krevet u kome sam skoro spavao morao sam da napustim posle nepuna četiri sata sna, jer smo imali zakazan važan sastanak;
- na važnom sastanku otćutao sam svojih pola sata (dva puta sam poluglasno rekao “Yea” i “Yes”, dok je šef briljirao) i mirisao na pet mandarina koje sam spičio nadajući se da će me C vitamin malo razbuditi;
- ključne reči od prethodnog dana: par točenih ginisa (irish pub), stara žolta i točeno skopsko, pastrmlije pastrmajlije (neko istanjeno pizzasto testo sa ovčijim usoljenim mesom), nekoliko vrsta pinđura, pite, sarmice.
- Posle podne u Vranju, nakon uspešnog sastanka –> Haremluk: pihtije, kavurma, sir, trljanica (čik pogodi šta je!), srnetina.
- veče u Nišu: ne radi wireless u Panorami, ali zato radi u Aleksandru.
- Radni doručak, poslastičarnica Kalča: Milk fei + parče Švarcvald torte;
- u povratku, kafana “Bolji život” u Donjoj Mutnici, skretanje sa auto-puta. Preporuka sa razlogom! Kiseli kupus sa alevom paprikom, turšija, sir, pljeske, dimljene vešalice, ćulbastije.
- Izlazak u Beogradu, oko ponoći, počinjemo susretom sa Tozom Žabozom i njegovim kolegom u “Idiotu”. Par piva, pa onda napolje na po mić-dva-tri, pa ponovo unutra, pa na kraju u klub Dolar. Ponovo lezanje u četiri, ponovo ustajanje u sedam, palim kući, lepo je bilo.
Jebote!!! Daj, mislim, molim te!!! MILOST!!! A onako, uzgred, citiram blog iz novembra: “Od sutra sam na postu, zato smo za večeru dobili neku francusko-srpsku alpsko-šumadijsku varijantu pizze. Pozdrav čokolado, pozdrav šnicle, krmenadle, zbogom kajmače, sjenički i buđavi sire iz Maxi marketa, doviđenja jogurte, jajca, doviđenja kolači.” ???!!!??? Zasto mi Djakon pada na pamet?
hmm… samo da se javim da sam konacno otvorio tvoju stranicu… jos se zainteresujem pa da otvorim svoju, kako rece mojblog.co.yu
jebote, kume, jebote !!! nije sve u klopi.
trljanica – pita od ….. trlja.
a sta je trlje?
Voistinu impresivno!
Šandore, trlje je trljana sušena paprika. Zapravo nešto što podseća na ljuticu
Doktore, pa postio sam dve nedelje, ali prepišite mi novu terapiju.
Posle kao Balkan ne valja. Mada, nisi naglasio da si otisao u Skoplje, a vratio se iz predsoblja EU
To, be, Ljupce…. Upravo sam shvatio da ako se covek dobro organizuje i ako poseduje mobilnost (u dubljem, psiholoskom smislu) Balkan je idealno mesto za zivot.
A milk fei, sta je?
To je neki kolač kao krempita, sammo bogatiji hrskavim slojevima i ukusniji
Milk fei
)))) Kakvo ime! Balkan rula.
Kod Zhabu))) Super mi ova rechenica na vazhnom sastanku….)))))))))))) Kazhesh omrshao si)
balavim!!!! ja crknem kad pomislim na pljeskavicu sa kajmakom u lepinji, a ovo je van moje imaginacije
Moj favorit za Nis, kafanica “Dva jarana” (u delu grada koji se zove duvaniste), cetiri stola sa prljavim stolnjacima, pijani konobar i najbolji rostilj koji sam jeo do sada. Prosto cudo jedno kol’ko je to nekako softasto…