februar 2007 Archives

Fudbal i suve šljive

| | Comments (0)

 

Suva sljiva

Evo kako slikanjem vodene površine može da se dobije nešto nalik makro šotu suve šljive. ISO držim na 100, a blendu zatvorim taman toliko da mi ekspozicija bude oko 1/10, što je dovoljno da se dobije dosta (ne previše) efekata od prelivanja vode, a da slika ne bude neoštra (zbog slikanja iz ruke; objektiv ima IS).

Sinoć sam gledao Madridski derbi - Atletiko - Real. Kakva fe-no-me-nal-na utakmica! Kako je bio super komentator (ne znam da li je to onaj Banjac ili ne) - baratao je takvom gomilom korisnih podataka i bio potpuno na nivou onoga što se dešavalo na terenu. U jednom trenutku je priznao da ne zna zašto Kasano nosi zavoje na rukama... posle 15 minuta saopštio nam je da mu se upravo javio Dušan, sin Radomira Antića, koji se sa zaboravih čijom ženom nalazi na stadionu, i da mu je rekao kako Kasano ima nove tetovaže! Radomir Antić je u isto vreme komenarisao utakmicu za španski radio, pozvali su ga kao bivšeg trenera oba kluba. Super, a!?

Istog dana, samo malo ranije, u našem derbiju pobedio je Paaar-tizan! Paaar-tizan! Zašto me to posebno interesuje? Zato što je od zimus standardni prvotimac crno-belih moj prvi komšija Đole. Jutros u novinama on - najbolje ocenjen igrač. 

E... ali našta liči režija prenosa (odnosno snimka) utakmice! Kakav je to užas. Za to je sposoban samo i jedino RTS (u stvari,  i Pink). Onako, dosadno, ružno, buđavo, ponavljaju snimak šanse ili gola sa apsolutno svake jebene kamere koju imaju na stadionu! Daj bre neki detalj, daj nešto. Ili kao, zumiraju da prikažu počasnu ložu, a ono... u nekoj plavičastoj izmaglici vidiš siluete koje se mrdaju. Strašno.

Pobogu brate, kao da ne gledaju bar jednom-dva puta nedeljno kako se radi prenos u evropskom fudbalu... strašno je to kako su neki ljudi nekritični prema sebi i svojim ostvarenjima. 

Divčibare, here we come

| | Comments (4)
U čeljustima gvozdenog čudovišta

Lep vikend!

Nama, do duše, i ne treba baš mnogo, kad uspemo da se organizujemo da izađemo u bilo kakvu prirododu, već je pola posla odrađeno. A ovo juče bio je jedan odličan primer kako to treba da izgleda.

Skupljamo se na Divčibarama, nas desetak. Neodlučno krećemo u šetnju od hotela Maljen, pored pokojnog Krušikovog odmarališta, sa idejom da izađemo što pre na neki asfalt (većina šetača potpuno je nepripremljena - neadekvatna obuća, manjak kapa, šalova, rukavica itd).

Stižemo do Zmaja, odatle desno prema kafani Vidik. Onda uzbrdo, i uskoro stižemo na vrh stare ski staze. Vazduh je predivan, magla je, promakne poneka pahuljica.

Nastavljamo grebenom, prema novoj stazi, gde stižemo posle nekih 15-20 minuta. Šetnja iziskuje minimalan napor a, bar u danima sa dobrom vidljivošću, može višestruko da nagradi vredne hodače spektakularnim vizurama. Nama je i ovako prijao taj vazduh, sneg, reska hladnoća.

Sofija je bila iznenađujuće kooperativna, valjda zato što su nam se prikačila dva kera koje je ona odmah nazvala Jo-jo i Aki koja su nas pratila sve vreme, ne dajući detetu vremena ni da kmekne da je bole noge i sl. Ovo moram zapamtiti za neke prolećno-letnje izlaske u planine.

Vraćanje do centra bila je jedna dosta kaljava avantura, ali dobro sad. 

Boravak na Divčibarama završili smo u novom kafiću za kakvim ovo turstičko mesto vapi godinama. Kafe se nalazi kod kampa Breza, muzika je super, pretpostavljam da će se ovde skuplajti neka okej ekipa, i tak. Samo još da gazda malo založi pećkice pa da se gosti skinu u majce, kao u onom jednom zgodnom kafiću na Jahorini...

Za leto, a posle i za novu godinu, tražimo veliku vikendicu za izdavanje na sedam dana. Nek se javi ko ima nešto da ponudi. 

Sedamnaest 85ica

| | Comments (6)

Dakle, YEAAAAH! Stigla Slađa i donela EF-S 17-85 IS!

Sinoć se nas desetak skupilo u Zlatiboru, sve nepušači. Čevapčiči su bili otlični. Malo sam se igrao sa novim objektivom, u uslovima slabog tungsten osvetljenja, pri iso 800 i maks otvorenoj blendi.

Posle smo prešli u Nothingam (Sherwood, Kuća, Mama, whatever) gde sam se prebacio na ISO 1600. Prostor zahvalan za fotografisanje (ogledala, tople boje, materijali).

Sedamnaest 85ica je - u poređenju sa difoltnim 18-55 - mnogo teža, gabaritnija, lepša pod prstima. Deluje mnogo ozbiljnije, a fotografu uliva više sigurnosti.

Grafički adapter u ovom ljapatopi mi je skroz sjeban, slike uopšte ne vidim kako bi trebalo, tako da neću analizirati kvalitet fotografija; ovo dole sam ja sa svojim novim lećem.
Novo leće

About this Archive

This page is an archive of entries from februar 2007 listed from newest to oldest.

januar 2007 is the previous archive.

marec 2007 is the next archive.

Find recent content on the main index or look in the archives to find all content.