Za mene, ovo je jesen u Valjevu. I kad nakon posla odemo na Gradac na kafu. I stignemo za 7 minuta. I sretnemo poznanike. I dobijemo ratluk uz kafu. (neke stvari nemaju cenu; za sve drugo tu je...)
Samo, što reče danas Mjehur, nismo mi mala deca pa da se zavaravamo da će ovakvo vreme biti i u novembru.
Ipak, mala ekipa je smislila i dobitnu kombinaciju za zimu: pošto na Divčibarama nema skijanja, mora biti - snow boardinga. Tate i mame i deca, na padini nagiba do 5%, mogu da se zabavljaju cijeli dan. Iznajmiš board, obuješ svoje planinarske čizme, i to je to. Nikakva infrastruktura, ratraci, pancerice, ništa žičare i ski pasovi. A ipak na snegu, i ipak zimski sport.
